POCEPANI DZEP

11.05.2007., petak

Dissapointed

Razočaran u sve i svašta - razočaran u moju državu, u sebe, u devojke, u Evropu, u travu - prestao sam neko vreme da pišem...

Kakva je to država u kojoj ljudi mogu međusobno da se optužuju pa da posle naprave vladu?

Kakav sam ja pa to švaler kad ne mogu da zadovoljim jednu prosečnu devojku?

Kakva je ona to devojka koja bi da ne radi ništa, a da opet bude zadovoljna?

Kakva je to jebena Evropa, bez koje ne možeš, a kojoj nikako ne odgovara da tvoja zemlja bude stabilna?

Kakva je to trava, kad stalno imam ružne tripove?

Ostao je samo South Park da valja... bio sam na Deep Dish-u, dj Sharam, i on nije bio baš nešto. Bolji od njega su bili i Cedrick i Tomy Boy... Još nijedna zvezda koja je došla u Bg nije bila bolja od prethodnika, tj. predgrupa. (Izuzimajući Sandera Kleinenberga, čovek je stvarno razvalio... ima nešto nemačkog u njegovom prezimenu, što mi daje za pravo da pomislim da je to tako zato što je čovek profesionalac i nije hteo da samo odradi posao i ode).

Koliko sam samo puta pomislio koliko bi bilo bolje da sam se rodio kao prosečan, ajde da ne budem alav, Kanađanin. boli me uvo, igram hokej na ledu, navijam za Toronto Raptorse, jedem brzu hranu i pijem koka-kolu... Jebe mi se za vladu, za političare, ne moram da brinem o studentskoj menzi... Jebe mi se i za dj-eve, lepo slušam countrz ili onu njihovu glupu Alanis Moriset... Pričam francuski ako sam rođen u Kvebeku i cooliram.

E tata, tata... trebao si da prihvatiš onu ponudu kanadske firme 1983.

- 23:06 - Komentari (8) - Isprintaj - #

08.04.2007., nedjelja

Sinner strikes again

Ne, nisam nestao.

Samo sam se pritajio...

Već desetak dana sam na Kosovu, u Mitrovici, praznici su pa ko i svi studenti iz provincije, odlučio sam da praznike provedem sa porodicom. A kakav je ovo period bio... ako kaćem da ovo pišem naduvan, a da ispred sebe imam još samo jedan krosan sa kremom i jedno litar i po vode, onda je sve jasno... i plus Underworld "Born slippy" pichi sa kompa... Što bi reko jedan moj drug "Urađen sam ko Maradona" smokinnutsmokin

Ovo je nedelja Hristovog stradanja, koja se završava Uskrsom. By the way, po definiciji je Uskrs najveći hrišćanski praznik, ali meni je nekako najdraži Božić... elem, kažem ovo je bila nedelja Hristovog stradanja, ali ni meni baš nije bilo lako... Bog će mi oprostiti ako hulim. Mislim da sam od zadnjih 10 dana jedno 9 ubijen... smokinsmokinsmokin razradio sam pluća, i to sam ih baš razradio. Baš smo stradali, ja i ortak. Pa pre neki dan smo pušili na jednom brdašcu iznad grada odakle se vidi cela Mitrovica... Sine, kakav je to trip bio, ti na vrhu brda, svet oko tebe, strava. I posle toga odemo kući, svako svojoj, istuširamo se i odemo na fudbal. Imao sam 6 stopostonih šansi, ali sam tri puta pogodio stativu, i tri puta mi je golman skinuo lopte... I suck... neće narkotici i fudbal zajedno. A da ne pričam što mi je duša bila u nosu, sa kondicijom sam skroz u lošim odnosima.

I sad opet nazad u glavni grad... jedno dan aklimatizacije, pa ponovo u knjigu... fuckin international affairs... Sad ću morati nekako da probudim ozbiljnog studenta u sebi, ako je još tu, ako nije pobegao.

I, jel gledao neko epizodu South Park-a kad šumske životinjice kao slave praznik, šumski Božić? headbangheadbangheadbang EXTRA! ludludlud najjača serija ikad napravljena!

Srećan Uskrs svima.


- 00:56 - Komentari (7) - Isprintaj - #

26.03.2007., ponedjeljak

Zašto je sistem propao?

Neverovatno, ali istinito - reprezentacija Srbije je izgubila od Kazahstana, 2:1. To je prva pobeda Kazahstana nad nekom relativno jačom evropskom selekcijom.

Neću se ja sad ovde prazniti i govoriti kako ništa ne znaju, a ne znaju, već želim nešto drugo da kažem. Od mladog čoveka se uvek može očekivati da bude komunista ili bar blizak onim idealima socijalne pravde - jednakost, sloboda, jednake šanse za sve, fabrike radnicima headbang i slične stvari. Nasleđe komunizma je mene, na žalost ili na sreću, odvelo u suprotnom pravcu - po svojim idelaima ja sebe svrstavam među liberale, što će reći: jednake šanse za sve, individualna sloboda i, što je još važnije vlasništvo, su nepovredivi itd... Zašto je komunizam propao je milion dollar question.

Propao je zbog toga što u komunizmu nikada nije postojao onaj kompetitivni duh kakav je opisan npr. u Weberovoj knjizi "Protestantska etika". Država ti daje sve, imaš sve povlastice kao radni čovek, samo nemoj da se žališ na državu. Prosto, mi tebi kintu, vikendicu, fiću i letovanje u Dubrovniku, a ti nemoj da si pisuo - to je u tvojem interesu, jer ako pisneš možeš biti proglašen za narodnog neprijatelja i ode lagodan život u vetar.

Kako je bilo ko dobrovoljno mogao pristati na to? Kakva je to golema lobotomija bila izvedena na ljudima, ja i dan danas ne mogu da shvatim. Shvatam plašljivost i strah kod ljudi, ali meni je tada kao jedini častan izlaz iz svega bilo disidentstvo (ako sam neki intelektualac) ili odlazak iz zemlje. Ja ne bih mogao da živim u zemlji čuda, ma koliko da me bombonama i čokoladama hranili.

E sad, što ja sve ovo pišem? Pišem zbog nasleđa komunizma - tu smo se i mi, a i vi, bivša braćo, debelo zajebali. Šta smo nasledili? Nasledili smo društvo koje bi Hobs nazvao "rat svih protiv svih". Kod nas je tek u toku ona faza prvobitnog, otimačkog kapitalizma i formiranja društva - tu su fazu zapadna društva prošla pre 4 veka. Vi i sami vidite da je Agrokor pokupovao sve što valja kod vas, a Delta će još malo da drži celu Srbiju. Pitajte te ljude kako su zaradili prvi milion - ako vam budu ponudili uveravajući odgovor, ja više neću napisati ni jednu reč u životu. Elem, sve bi to razočaranog čoveka moglo odvesti ka levici ali ja ostajem čvrsto ukopan. Nema šansi, pa da posle moja deca ispaštaju zbog mog lagodnog života na tuđoj grbači.

Kakve sve ovo veze ima sa početkom teksta? Ima i to velike. Da su ti momci rasli u drugačijem okruženju, oni bi tu utakmicu lagano dobili. Ne bi mašili tolike prilike i dozvolili sebi crvene kartone. Prosečnom Nemcu ne bi na pamet palo da udari protivničkog igrača laktom u glavu - kad bi to i uradio, dobio bi takvu kaznu od fudbalskog saveza da bi se češao tamo gde ga ne svrbi. To samo kod nas može - igrač udari laktom drugog igrača i kaže kako mu je ruka bila u vazduhu pa tobože nije imao vremena da jes ksloni. Da je pošten, prinao bi da je kriv. Ali, sa druge strane, što da on bude pošten kad niko oko njega nikada nije bio? To je već stvar izbora i pokazatelj kakav si čovek - što bi rekla naša narodna poslovica "U dobru je lako dobar biti, na muci se poznaju junaci". Adios!

P.S. Idem večeras u bioskop da gledam Hju Grnata kako meša dupetom...headbang
- 11:36 - Komentari (9) - Isprintaj - #

15.03.2007., četvrtak

SIN CITY i još ponešto...

Nekad davno sam na kompu igrao jednu japansku igricu koja se zove "True love". E sad, kvaka je u tome što si ti kao neki student i stalno nešto visiš van, upoznaješ neke devojke, padne tu i po neka scena seksa, ali na kraju treba da se odlučiš... Osećam se kao da sam zarobljen u toj igrici. Npr. sinoć sam bio na žurci kod mojih prijatelja u Studenjaku (najveći studentski dom u Beogradu, a kažu i na Balkanu, ali ne znam da li je baš tako) i upoznao sam dve fantastične devojke, plus još jednu koju sam znao od pre.

1. Ona je mlada, studira fizičku hemiju, lepa mršava crnka i sviđam joj se.

2. Ona je godinu dana mlađa od mene, studira Fakultet organizacionih nauka, liči na Penelope Kruz (!), prelepa mršava crnka, kovrdžava kosa i tu ne bih razmišljao ni trenutak.

3. Ona je fenomenalna - zna sve pesme koje ja znam, voli istu muziku kao ja, voli iste filmove, studira francuski i prelepa je. Ima predivne zelene oči.

S obzirom da ja trenutno imam "nešto" što bi se moglo nazvati devojkom, a da još nisam načisto sa još jednom devojkom ovde, ne znam šta da radim. Sve tri su dobre, ali se sve tri i znaju. Kod ove br. 1 bih sigurno uspeo, ali mi se više sviđaju ove druge dve, a ko kaže da bih tu uspeo? I uostalom šta će mi sve to? Mogao bih lepo da se povučem, odem na Kosovo jedno nedelju dana da saberem sve opcije...

Mada, sa druge strane, Chef u South Parku je lepo rekao: "There is a time and place for everything and it calls colege!", pa što da ne. Opcija je takozvana APP - "ako prođe - prođe"! Ne znam, još nisam načisto.

Sve je lepše kad daš ispit. Onda možeš da iskuliraš, odeš do grada da kupiš bele Converse patike (50 evra) koje si odavnos snimio, odeš uveče na žurku, naduvaš se i napiješ, ako ne nestane alkohola... Samo je pitanje dokle? Meni je prvi znak za uzbunu kad počnu da mi se tresu ruke. Pošto sam rođeni kockar, a volim da igram sve vrste kartaroških igara, nije ni malo prijatno kad vam se zatresu ruke. Tako da jebeš sve - zdravlje je najpreče.

I need some deserted mountain village to give myself a brake.. Good, long brake.
- 17:03 - Komentari (14) - Isprintaj - #

08.03.2007., četvrtak

RHCP i pilula za "dan posle"


Idem na koncert RHCP-a!!!

O čemu se radi? Naime, kod nas se održava veliki muzički festival na Petrovaradinskoj tvrđavi, u Novom Sadu, zvani «Exit» na kojem svake godine možete videti i čuti mnoge sjajne muzičare. Bio je Morisey, pa onda Franz Ferdinand, pa Tiga, Daren Emerson, Morales, Garbage, Iggy Pop, ne mogu da se setim više imena... Svake godine početkom jula tu se skupi mnogo pozitivnog sveta i žurka traje 6 dana, na više stage-ova... Elem, ove godine festival ima i predigru, "Green fest" u Inđiji, nedaleko od Beograda, u takozvanoj «Industrijskoj zoni» gde će, ni manje ni više, svirati Red Hot Chili Peppers! Dugo najavljivan koncert će se sada i realizovati... Kartu sam rezervisao odmah, sad samo čekam da me pozovu i da pljunem keš... Prvih 15000 karata je bilo po 20 evra, a drugi komplet ide po 35 evra, dok će na dan koncerta karta biti 50 evrića. Jedva čekam! Jesam prošao svoju rokersku fazu i mislim da će ovo biti dobra prilika da je na pravi način «sahranim» - skoro sam sto posto siguran da ni na jedan drugi koncert bilo kog drugog benda koji svira sličnu muziku posle ovog koncerta neću ići... Mada, nikad ne reci nikad... Ako bi se «Rage against the machine» okupili ponovo nisam siguran da bih obećanje mogao i da održim.

Druga stvar – po prvi put u svom životu i svojoj seksualnoj istoriji morao sam devojci da kupujem pilule «za dan posle»... 5 evra, POSTINOR 2 se zovu, ako nekog zanima... Bolje i to nego da postanem otac – NO WAY, NEMA ŠANSI! Kakav bre ja otac, još duvam na veliko, skroz sam neozbiljan, nemam ni stan, ni auto, ni posao, nisam ni faks završio... A mislim da ni ona nešto preterano ne žudi da bude majka uskoro – tek je počela sa faksom i u istom je sosu kao i ja. Tek, juče sam se obradovao kad mi je u poruci rekla «sve u redu, ženski problemi...» Ranije sam pizdeo kad riba dobije, a ovo je prvi put da sam radostan zbog toga!

Kako se stvari u životu mogu promeniti, jel da?

- 13:38 - Komentari (9) - Isprintaj - #

25.02.2007., nedjelja

Bizzare festival

Tri dana nisam spavao u svom krevetu...

POČETAK
Ja obično živim mirno, izlazim kad imam kinte, nisam neki probisvet, niti švaler, ali ovih 3 dana su bili stvarno neverovatni. Kao da sam uskočio u "Trainspotting". Sve je počelo u četvrtak. Ja sam učio za ispit, "Međunarodni odnosi", najozbiljniji ispit, i mislio da četvrtak veče provedem kući kulirajući i uz fudbal na TV-u. U stvari, možda je sve počelo u ponedeljak - tad sam počeo polako da trošim štek marijuane koji sam nabavio za vikend... I tako, baš u taj četvrtak sam mislio da iskuliram, ali me je zvala jedna cura da dođem kod nje da gledamo film... Ok. Međutim, iskustvo mi je govorilo da će tu biti svega i ja ponesem napravim jedan lepi 100 S dzoint i krenem kod ribe. Kad mi tamo, a ono međutim - film koji smo trebali da gledamo, "Babilon", su joj loše narezali i nije mogao da se pusti... I tako, logično krenemo na DŽOINT I URADIMO SE SVETSKI, ALI SVETSKI! Kunem se da nisam ni dotakao nijednu njenu erogenu zonu, a riba je svršila tu u krevetu. Zamislite moju facu u tom trenutku. Šta je realnost? Jel stvarno ili sam ja poludeo? To je bilo nešto najčudnije što sam u životu doživeo, bar sam tada mislio tako.
Vratio sam se kući u pola 10 ujutru, slomljen.

ZAPLET
Zaplet sledi kada meni kasnije tog dana, npr. oko 5h stiže poruka u kojoj mi javljaju da mi je ispit odložen. Ekstra, uvek je bolje kasnije smijeh... I tako mislim se šta da radim tad, sve me boli, umoran, a nema šansi da učim... Naravno, opet cura - ali druga, (jebo te, stvarno ima nešto u ovom februaru, nisu mačke za džabe toliko aktivne) zove na kafu. Ok, što da ne. Pošto sam fin dečko, kod nje ne nosim zabranjene supstance, tu nosim NEXT djus 100%smijeh, ne pije riba alkohol. Da skratim priču - trebalo mi je pola sata da je privučem sebi, dva sata da je skinem (!!!)burninmadburninmad, a kad sam je skinuo radila je i šta treba i šta ne treba... Međutim, lepo kaže naš narod, što ne platiš na mostu platićeš na ćupriji - u neko vreme ja izgubim erekciju. Ma nema šansi da se digne... Ali, pametan čovek se svuda snađe - "dok na ruci imaš prst, ne mora da bude čvrst" što bi reko B. Đorđević... Ispravio sam kiks UJUTRU, nije tu problem...
Povređene sujete vratio sam se kući po strahovitom vetru u 11 ujutru.

FINALE
U subotu se kod nas igrao "večiti derbi", Zvezda - Partizan (interesantno da je to bilo istog dana kad i Dinamo-Hajduk). Ja navijam za Partizan, i bio sam na stadionu kad smo poslednji put pobedili Zvezdu (6. maj 2001. došao u BG iz Mitrovice specijalno za tekmu). Znači 6 godina nismo ih dobili, a poslednji put na njihovom stadionu smo dobili pre 11 godina. I šta se desi - RASTAVLJANJE, IZULI SMO IH IZ KOPAČKI, 4:2 ZA PARTIZAN! Nije potrebno govoriti kako sam slavio, mada nisam bio na utakmici, a stadion mi je na 20 minuta od gajbe... I uveče zaglavim prvo na nekoj house žurci koja je meni bila ekstra, ali moje društvo se baš nije slagalo sa njim i na kraju, finale, završim na Saobraćajnom faksu, gde je bila klasična narodnjačka žurka, sa gomilom riba koje ti se bacaju u naručje, pijane, razbijene... Ja sam bio naduvan, pa mi nije toilko smetalo, ali da sam bio čist, povraćao bih. I kao trešnjica na torti, kući me vozi žena taksista, u nekom razbijenom autu, proizvedenom verovatno u Čehoslovačkoj 1974 godine...
Nosio sam roze duks, to sam zaboravio! Napolju je bilo ekstra hladno, duvao je tajfun, jebo te...

REZIME:
DAN 1 - riba svršava a da je nisam takao
DAN 2 - impotencija
DAN 3 - pobeda u derbiju (iliti jebanje u zdrav mozak) i roze duks

Narednih sedam dana ne izlazim van.
- 21:45 - Komentari (15) - Isprintaj - #

21.02.2007., srijeda

Bolonja na srspki način

Šarli je pokazao kako je to u Hrvatskoj, a kako se tzv. Bolonjski proces sprovodi u Srbiji ja ću pokušati da prikažem u narednih nekoliko redaka.

U suštini, stvar nije ni malo loša. Novina je u tome što ti se priznaju poeni ako si dolazio na predavanja i pri tom na njima aktivno učestvovao, zatim ako si napisao neki seminarski rad i plus ako si položio kolokvijum. Teoretski, ako si sve te zadatke uspešno obavio, tebi treba samo nekog elementarnog znanja, naj, naj opštijeg da bi prošao ispit sa najnižom ocenom, što je priznaćete odlična stvar. E sad, u tom grmu i leži zec - sve bi to bilo fenomenalno da se zaista i poštuje sve što tu piše, ali se ne poštuje, a evo i kako. Primer - meni profesor kaže da je rok za predaju seminarskog npr. 5, a ja mu predam 20-og i on to uvaži... Ili ja nisam na predavanjima, a upišu me ortaci i onda kao zaradim neki poen.

NE MOŽE TAKO!

Ovaj narod nije navikao da radi bez prinude. Ovde su se najbolji rezultati postizali onda kada se znao "red i zakon", tj. kada se znalo šta treba da učiš i koliko treba da učiš i do kada - tog i tog dana ti je ispit, pa se ti snađi. Sad ima više termina u toku roka, ali to nije dobro - studenti tome prilaze sa devizom "lako ćemo", a ni profesori nisu više tako strogi kao ranije i visoke ocene pljušte sa svih strana. A šta time dobijamo? Dobijamo ono na šta ja ukazujem otkad sam otišao iz srednje škole - dobijamo neobrazovanu i što je još gore zatupljenu mladost, a kad kažem zatupljenu mislim na onu najgoru vrstu, koja misli da zna, a nije svesna da u stvari ne zna mnogo toga... A sve pod plaštom kako naši studenti imaju dobre ocene i kako su oni u stvari pametna deca...

NE, NIJE TAKO!

Ova deca su naučena da varaju, prepisuju i koriste sva moguća i nemoguća sredstva da bi prošli ispit... Znam po sebi. Pravila civilizovanog sveta važe samo za civilizovani svet - ako ti već neko daje tolike ustupke, podrazumeva od tebe da ćeš i ti biti fer (da nećeš prepisivati, "ukrasti" seminarski sa drugom fakulteta, godine i sl.). E tu su se zajebali. Nema šansi da mi budemo fer. Ja bih voleo da se bude čisto, jer bih u toj situaciji znao tačno gde sam i koliko tačno vredim, ali je to trenutno nemoguće. Po mom mišljenju, lek mora biti drastičan - pojačana kontorla svuda. Da profesori podignu kriterijum, jedan ili maks. dva termina u roku, da se svi rokovi i datumi poštuju, ali i da se zna nagrada ako sve ispoštuješ do kraja. Da se odvoji žito od kukolja.

Sad, možda nekome i odgovara ovakva konfuzna situacja. Nije nemoguće da je tako. Kad bi se sve poštovalo i radilo po pravilima, to bi značilo i da bi profesori morali da dođu tačno u 12 i održe predavanje do 2, znači tačno u minut, dalje, značilo bi da asistenti ne mogu da se iživljavaju na tebi, jer bi ti mogao da ih tužiš dekanatu i da oni onda mogu da izgube posao. Dalje, to bi značilo da onaj lik u biblioteci mora da bude tamo i da skoči kad me vidi, a ne da me proklinje što sam ga digo iz stolice i poslao da u dubinu biblioteke da traži ne znam ni ja kakvu sliku.

JEDNOSTAVNO, SVAKO BI MORAO DA OBAVLJA SVOJ POSAO VALJANO! Da li su svi na to spremni, pitam ja? Ne, nisu. Više im odgovara ovakav nerad, a u stvari privid rada, gde mogu mirno da broje dane do penzije, uzimaju novac, a ovamo ih boli uvo za studente (čast izuzezcima, kojima stvarno dugujem svako pošptovanje, jer biti izuzetak u ovakvom sistemu može biti ili samo neverovatno lud ili neverovatno pošten čovek).


- 16:16 - Komentari (9) - Isprintaj - #

15.02.2007., četvrtak

PSI

Kod mene u kraju jedna bakica stalno luta ulicama... Oko nje su uvek psi, tačnije uvek ide a prate je psi lutalice. Ona im dođe nešto kao vođa. Baka nije, po onome što sam video, mentalno hendikepirana, već je jednostavno beskućnik. Kod mene u kraju takođe postoji i dom za beskućnike, ali ona očigledno tamo ne želi da ide, što sam zaključio nakon što sam je više puta susretao kad sam se noću kasno vraćao iz grada.

I sinić sam je video. Plakala je. Kao da me je grom pogodio po sred srca, produžio sam dva tri koraka, teturajući se, a onda stao kao ukopan. Shvatio sam – nema joj pasa. Ona nikad ranije nije plakala, nikad je nisam čuo ni da se drugima žali na svoju sudbinu, samo je pogledala da li su neki dobri ljudi ostavili nešto pored kontejnera za nju i njene pse. Nikad nije preturala po kontejnerima, nikad. Samo ono što je ostavljeno pored je uzimala, i to za svoje pse, ne za sebe. I sinoć plače zbog pasa, ali plače onako tiho, kako samo prava tuga ume da plače... Mora da su pse ubli ili pohvatali šinteri.

Kako sam sinoć iz momenta zamrzeo sebe što nisam i ja počeo da plačem! Čak i sad mi neka tuga steže srce i čini mi se da ono što hoću da izrazim ne uspevam nikako...

Kakav je osećaj nemati nikoga?
Kakav je osećaj posle dugo vremena naći nekoga, pa makar to bile i životinje, pa posle opet nemati nikoga?
Koliko okrutnosti može da izdrži jedno obično ljudsko srce?

Koliko okrutnosti može da izdrži srce jedne bake?

- 13:25 - Komentari (14) - Isprintaj - #

06.02.2007., utorak

Izduvani balon...

Jedna od najboljih izreka koju sam ikada čuo je - I OVO ĆE DANAS SUTRA BITI JUČE...
Položio sam ispit danas, Savremene EKonomske Sisteme i super sam prošao, radio cele godine i sad samo dao "zicer"... I sad bi kao trebao da budem srećan i zadovoljan i tako to, ali ništa... Ne da me nije briga za ispite, ali ih moram polagati, da bih mogao da "mažem" oči roditeljima, koji mi šalju pare. Bez para si niko i ništa ovde - ne možeš nigde izađi van, moraš da paziš koju ribu startuješ, jer ako naruči martini bianco - puko si... Tako da zbog toga moram da učim... I učim, ali ni sam ne znam zbog čega...

Sad samo jedva čekam da zaspim. Sinoć sam po prvi put u svom životu gledao "Apokalipsu danas", antologijski film - tri sata sam blejao u TV i kao rezultat svega - ponovo sam otkrio "Doors"-e... Slušam "Crzstal ship" celog dana ... before you slip to unconciousness... divno, nema šta. A tek Marlon Brando u filmu - čovek ima ulogu od 15 minuta što mu je dovoljno da ukrade ceo film.

Čuo sam i još jednu predivnu izjavu, koju je parafrazirao neki hrvatski pisac, čini mi se da se preziva Babić, gostujući na TV B92 kod Olje Bećković u emisiji - KRAJNJA SE TUGA SMIJE, KRAJNA RADOST PLAČE...

Nikad mi nisu bili bliski mizantropi i pesimisti... jesu dosta puta bili u pravu, ali svejedno nisu mi bili bliski... ne mogu da se složim sa nekim ko kaže da ne voli ljude. Ljudi su dosta dobrog na svetu napravili, zar ne? Ili možda nisu?
- 23:59 - Komentari (10) - Isprintaj - #

29.01.2007., ponedjeljak

Zadaci

Ovako – jedna od boljih plavuša mi je u nasleđe ostavila da uradim neke «zadatke». Koliko sam ja shvatio celu priču, to bi trebale biti 5 stvari «koje ste hteli da znate a niste smeli da pitate». Here I come:

1. Džep je bivši genijalac – na svetskom prvenstvu 1990. kada sam imao 6 godina, znao sam napamet sve učesnike prvenstva, od prvog do poslednjeg tima, uključujući i trenere. Naučio sam da pišem sa 5 godina, i to i ćirilicu i latinicu, engleski već sasvim odlično znao do 5 razreda (11 god.), kad se kod nas inače počinje sa učenjem tog jezika. Negde u to doba takođe sam znao napamet glavne gradove svih država sveta, uključujući Samou i slične mini-države, za 10 sekundi izračunavao količnik bilo koja dva dvocifrena broja i sl. Kasnije, kad sam shvatio da od toga 'leba nema, počeo sam da narušavam memoriju različitim supstancama.... Mada i danas bljesne talenat po nekad – kad iz dubine uma izvadim neku pesmu i izgovorim naizust kako ide do kraja.

2. Džep je rođen pod srećnom zvezdom – evo i zašto to mislim – preživeo iako je rođen u sedmom mesecu; preživeo pad niz 27 stepenica samo sa 5 kopči na glavi; dva puta strahovito pao, a imao samo naprsnuća kostiju, nikad prelom; jednom za dlaku izbegao bombu, a više puta ga meci mimoišli; napustio preslasnu trešnju 10 minuta pre nego što je avion NATO-a bombardovao kuću 15 metara iznad nje... Nešto mi u zadnje vreme ne ide, ali i dalje znam da kad bude trebalo – imaću sreće... i nikad ne proklinjem ako me nekad i zaobiđe. Zahvalan sam za sve do sada.

3. Džep je imao dugu plavu kosu – joj kad se samo toga setim! Počeo sam da je «puštam» još u sedmom razredu i ona mi je do upisa u srednju padala skoro do ramena. Zvali su me «zlatokosa» jedno vreme... To je ona rokerska faza koja je kod mene počela mnogo ranije (6 razred), ali se i završila isto tako rano (1. godina srednje). Tad sam nosio lenonke i fajerku, doduše nikad martinke jer nisam imao kinte da ih kupim, a nisu mi se nešto ni sviđale... I nikad, kad malo bolje razmislim, nisam nosio majce sa natpisom grupa.. to mi je bilo malo bezveze. Tad sam voleo da slišam Guns-e i Nirvanu. Danas mi se otprilike povraća kad ih čujem, mada ima pesama Nirvane koje vrede. Guns-e više ne podnosim (izuzev «Paradise city»)...

4. Džep se prvi put poljubio sa 16 godina – šta bih dao da mogu da vratim to unazad! Mrzim tu devojku, više je i ne viđam, iskoristila me – ja mrtav od alkohola, ali ne još uvek dovoljno, a ona sa nekim ortakinjama... ja znači nisam raspoznavao ništa, ali sam bio svestan kad mi je ona lupila «žvaku»... I tako smo se mi davili jedno dva sata, kasnije sam ja negde nestao i ona isto... Ujutru sam mislio da sam sve istripovao, ali kad su mi pričali sve mi se vratilo... ispočetka mi je bilo cool, ali sad mislim da nije cool... bilo bi mnogo bolje da sam to uradio sa curom u koju sam stvarno bio zaljubljen.

5. Kad je prvi put karao, Džep nije mogao da svrši sat vremena – e ovo je već priča za sebe. Ni dan danas mi nije jasno šta se desilo. Ja napaljen do daske, ona isto, mislio sam da ću da eksplodiram i krenemo mi tako da se jebemo i ona se riba ubi, nemam ni ja pojma koliko je puta svršila, a ja jedva, na kraju. Ona super zadovoljna, ekstra joj... ma je li? Još uvek se pitam šta se kog đavola to desilo? Ako ima neko ko se razume u medicinu molio bih objašnjenje. Hvala.

Sad bi ja kao trebao nekome drugom proslediti petaka, ali ne znam ko je to već radio. Ako je neko već to radio, ne mora ponovo. Ok, onda ovako:

1. BITCH28
2. FUBAR SURABENU
3. CIGO
4. ISKRIVLJENA HIPOTENUZA
5. MAJJA

- 01:16 - Komentari (16) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

< svibanj, 2007  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30 31      


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Opis bloga

Linkovi

Ko je Dzep?

Džep obično kaže...